Rašireno je pogrešno mišljenje, ili barem redukcionistička vizija, o tome kako arhitektura funkcionira na razini krajobraza. Normalno je kad arhitektura namjerava stvoriti odnos s okolinom, graditi masivne i goleme elemente ili stvarati set vizualnih odnosa prema mjestu koje zauzima u krajoliku, bilo da ga mjeri ili uokviruje. Suprotno od toga, Matias Zegers ima posve nov pristup otkrivajući smisleniji, dublji i bogatiji odnos s krajobrazom zasnovan na načinu kako percepciramo i doživljavamo arhitekturu.